„Morali da se zadužimo da isplatimo radnike, a što se tiče izvoznika, samo da vidite kakvi su vozni parkovi hladnjačara, a ja ne viđam te koji su na vrhu kartela, a mogu samo da zamislim šta oni poseduju kad ovi obični imaju vikendice, automobile“, kaže predsednik Asocijacije proizvođača malina i kupina Dobrivoje Radović.
„Mi smo prošle godine ukazali da je prosečna cena oko 92 dinara, u samom startu 2019. pojedine kompanije su uradile kalkulacije i rekle da je cena koštanja za kilogram maline 80 dinara, a da je neka akontna cena 120 dinara realna. Mi smo tražili smo da se oformi novi tim koji će da čini struka i oni su uradili cenu koštanja po kilogramu na 8, 10 i 12 tona. Srbija je prošle goidine imala proizvodnju 5 tona po hektaru, a cena koštanja do 8 tona je negde oko 139 istinita, 140 dinara“.
Kako je ispričao Radović, jedna hladnanjača u Loznici je izašla s cenom od 100 dinara što je, navodi, neprihvatljivo.
„Da li je to kartel ja kažem da jesu, oni su dokazali da jesu, jer su tu cenu već pomerili na 150. Imate cenu koštanja 140 dinara, kako možete nekom da ponudite 100 dinara. Realana cena je 1,45 evra, to je realna akontna cena. Onda spram ponude i potražnja da ide cena na gore. Srbija je ostala dužna inostranim kupcima od 30 do 40 hiljada tona“.
Radović je rekao, da kada je u pitanju Ministarstvo poljoprivrede, stvari jesu pomerene s mrtve tačke, dok, navodi, Ministarstvo trgovine ništa nije uradilo. Od njih očekuju, navodi Radović, da se kontroliše koliko se uvozi i izvozi i zašto se malina uvozi iz drugih zemalja.
„Da ono što je proizvedeno u Srbiji da nosi oznaku 100%. U kartelu su ne samo hladnjačari, već i kancelarije, kupuju, preprodaju, gase male hladnjače. To rade trgovci, izvoznik ne može da reaguje. Oni imaju novac i prave monopol i diktiraju. Oni otkupljuju maline od izvoznika, hladnjačara. Zato smo tražili od države da to proveri, da se formira tim u kome su BIA, policija.. Mi proizvođači tonemo, a tajkuni i kartel napreduju, imaju limuzine, kuće.. Institucije treba da rade posao, očekujemo da tim referiše nama imenom i prezimenom da kaže ko je to. Da ne hapse samo za nektarinu, breskvu, meso, nego da se proširi i na malinu“.
Na pitanje koji su njihovi zahtevi prema državi, Radović kaže da je zahtev samo jedan – uređenje tržišta.
„Ne tražimo da nam daju cenu, hoćemo uređenje tržišta. Imamo jug Srbije, tamo je kao Divlji zapad, ni otkupnog lista, priznanice, cene. Niko ne zna koja je cena. Srozaju cenu ispod one kojom su počeli. 120 dinara u Leskovcu, u Surdulici nemate cenu, više zarade ti posrednici nego vi što se bavite proizvodnjom. Tu tražimo regulisanje, da se kaže cena“.
Poručuje da malinari žele da vide da li je jača država ili kartel izvoznika.
„Ako je jači kartel, verovatno imaju moć i pare, a država svaki dan priča da se obračunava s kriminalom. A mi punimo budžet“.
Izvor N1 Beograd