Ibrahim-pašina džamija je najstarija džamija u Prijepolju, prvi put se pominje u Putopisu Evlije Čelebije iz 1664. godine.

Džamiju je 1572. godine sagradio je Ibrahim–paša, sin hercegovačkog subaše. Tokom istorije, džamija je u nekoliko navrata rušena, a jedno od najtežih stradanja doživela je 1737. godine, tokom ugarsko-turskog rata, kada je uništena i arhiva i biblioteka džamije, kao i kamena ploča sa hronogramom na kojem je pisalo i ime ktitora i godina izgradnje džamije. Zahvaljujući donatorstvu poznate Baki-hanume, oko 1880. godine, džamija je obnovljena i u značajnoj meri dograđena.

Groblje – mezarje pored džamije je posebno značajno i obiluje starim i bogato izrađenim nišanima od sige, kamena i mermera.

Postoje: ulemanski, derviški, aginski, hadžijski, pašinski, trgovački, momački, devojački i drugi.

Pored džamije su i mezari graditelja džamije – Ibrahim paše i njegove sestre Kajdafe. Nišani na njihovim mezarima, najstariji su očuvani nišani na teritoriji Prijepolja. Na mezaru Kajdafe stoji natpis „Kajdafa, kći Iskenderova, godina 1048” (hidžretska, odnosno 1638. godina).

U uglu džamije uzidan je sunčani sat „eltifa” u položaju istok – zapad, koji je ujedno i jedini autentičan predmet iz vremena gradnje džamije.