Pero Kovaevi predlae imenovanje dviju zagrebakih ulica po generalima Janku Bobetku i Zvonimiru ervenku. Obrazloenje:
„Oslobaajua presude Haaškog suda generalima Gotovini, Markau,ermaku i svim drugim „znanim i neznanim“ sudionicima fantomskog „udruenog zloinakog pothvata“ na elu kojeg su prema optunici bili predsjednik Republike i vrhovni zapovjedni k dr. Franjo Tuman, ministar obrane Gojko Šušak i naelnik Glavnog stoera Zvonimir ervenko skida zastrašujui teret optube da je naša domovina Hrvatska stvorena i osloboena „udruenim zloinakim pothvatom“.
Generali Janko Bobetko i Zvonimir ervenko su zasluili svoju ulicu u Zagrebu. Oslobaajuom presudom Haaškog suda skinuta je ljaga da je Hrvatska stvorena na zloini, da su Hrvati genocidni i ustašoidni, da je Domovinski rat bio graanski rat. Oslobaajuom presudom – konano su se stekli svi uvjeti da se Zagreb odui generalu Janku Bobetku i Zvonimiru ervenku, ratnim naelnicima Glavnog stoera Hrvatske vojske. Generali Bobetko i ervenko su zasluili svoju ulicu u Zagrebu, na potezu je Gradska skupština Grada Zagreba.
Imam moralnu i ljudsku obvezu kao bliski suradnik generala Janka Bobetka i generala Zvonimira ervenka ponovno pokrenuti inicijativu da se Grad Zagreb dostojno odui generalima i imenuje ulice po njima.
Neki e opet rei prerano je, nije vrijeme, teško se ivi, situacija je loša,ima vanijih stvari i niz drugih razloga u cilju spreavanja ove inicijative. Prije su govorili, nije vrijeme oni su u optunici Haaškog tuiteljstva kao sudionici i organizatori „udruenog zloinakog pothvata“.
Nije prerano, dapace. Tesko zivi, situacija je losa , ima vaznijih stvari, potpuno se slazem. Meutim, nismo jednodimenzionalni, sto znaci da moemo i trebamo , usprkos svemu, razmišljati i o drugim problemima, pa tako i o ovome.
Podsjetimo se naših generala to su zasluili.
Stoerni general Janko Bobetko
Stoerni general Janko Bobetko roen je 10. sijenja 1919. godine u Crncu kod Siska. U Sisku je pohaao gimnaziju, a nakon toga je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. 1938. godine postaje lan KPJ, a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju. Dana 11. srpnja 1941. godine, nakon što su mu ustaše ubili oca i tri brata Janko Bobetko se pridruio prvoj antifašistikoj postrojbi okupirane Europe, prvom sisakom partizanskom odredu u šumi Brezovica pored Siska. Poslije rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i stekao in general-majora JNA. Godine 1966. dobio in generala pukovnika i vodio 5. vojnu oblast JNA (Slovenija i Hrvatska). Za vrijeme hrvatskog proljea 1971. godine prikljuio se hrvatskim reformistima pa je odlukom Josipa Broza Tita iskljuen iz JNA zajedno sa još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati. Tijekom Domovinskog rata Janko Bobetko odbija ponueno mjesto Ministra obrane Republike Hrvatske, ali se ukljuuje u Domovinski rat na Banovini, a 10. travnja 1992. predsjednik Franjo Tuman ga promie in generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzima zapovjedništvo na Junom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovakom zaleu: Tigar, Konavle i Vlaštica. Nakon toga 20. studenog 1992. godine general Janko Bobetko postaje naelnik Glavnog stoera OS RH i na tom mjestu zamjenjuje generala Antona Tusa.
Nakon deblokade Dubrovnika i okolice Janko Bobetko vodi operacije Maslenica i Medaki dep. Predsjednik Tuman 15. srpnja 1995. razriješio ga je dunosti Naelnika stoera neposredno prije operacije Oluja. Od tada, pa do 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru. 1996. godine general Bobetko je objavio knjigu Sve moje bitke u kojoj je opisao sve svoje pobjede u Domovinskom ratu. U njoj je prikazao vojne zemljovide u operacijama agalj, Tigar, Maslenica, Medaki Dep, Bljesak i Oluja. U toj knjizi je i napisao:
„Imam ist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljea dug vojni i politiki ivot“.
Haaško tuiteljstvo ga je optuilo za ratne zloine poinjene 1993. godine u operaciji „Medaki Dep“.
General Bobetko je tada izjavio da u Haag nee otii iv i nije htio primiti optunicu. Bio je supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesi prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.
2000. godine Janko Bobetko se povukao iz javnog ivota, umro je 29. travnja 2003. u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.
Stoerni general Zvonimir ervenko
Stoerni general Zvonimir ervenko roen je 13. studenoga 1926. godine u Prijepolju, Srbija. Vojnu karijeru je zapoeo na zagrebakoj Vojno-tehnikoj akademiji, na kojoj je poslije punih 19 godina bio i predava. U vrijeme Hrvatskog proljea, kao potpukovnik osuen je na godinu i pol strogog zatvora te gubitak ina i prava na mirovinu zbog zastupanja hrvatskih interesa. Do 1990. radio je kao inkasator Radio-televizije Zagreb.
Poetkom rata predsjednik Franjo Tuman nudio mu je mjesto ministra obrane, ali ervenko je to odluno odbio s komentarom da je vojnik, a ne politiar.Kao sekretar za obranu Grada Zagreba organizirao je obranu Zagreba, blokadu neprijateljskih vojarni i potaknuo osnivanje i ustrojavanje 14 zagrebakih brigada. U sijenju 1992. ervenko postaje zapovjednik Domobranstva, odnosno pomonik naelnika Glavnog stoera za Domobranstvo. Obnašao je i dunost proelnika Vojnog kabineta predsjednika Tumana.
Vrhunac vojne karijere general Zvonimir ervenko doivio je neposredno prije vojno- redarstvene operacije Oluja, kada je na mjestu naelnika Glavnog stoera naslijedio generala Bobetka. Na dunosti naelnika Glavnog stoera HV bio je od 15. Srpnja 1995. Do 16. Listopada 1996. Za njegovog zapovijedanja izvedena su je najuspješnija vojnoredarstvene akcije „Bljesak“ i „Oluja“.Predsjednik Franjo Tuman ga je zbog godina ivota umirovio u studenom 1996. Bio je zastupnik u upanijskom domu Hrvatskog sabora, a od 2000. i lan
Komisije za pomilovanja.
Umro je 17. veljae 2001. godine. Uz najviše poasti pokopan je u Aleji hrvatskih velikana na zagrebakom Mirogoju.
Uz najviše poasti pokopan je u Aleji hrvatskih velikana na zagrebakom Mirogoju.
Generali Janko Bobetko i Zvonimir ervenko zasluuju svoju ulicu u Zagrebu.“
