Nakon skoro godinu dana od formalnog razvoda, odnosno godinu i po posle rastave, i dalje doživljavam stvari koje me, blago rečeno, iznenađuju.
Vođena svim onim „dobronamernim“ savetima koje skoro svakodnevno slušam (a da uopšte ničim nisam pokazala da su mi potrebni), kao i predlozima koji mi se vrlo često serviraju i ne prestaju da me „fasciniraju“, pokušaću malo da objasnim „personama“ iz obe kategorije, kako zapravo stoje stvari.
Možda će zvučati malo iznenađujuće, ali i mi koje smo se razvele zaista polažemo jednaka prava na život i aktivnosti kao i svi drugi.
To što je većina nas prošla kroz pakao zbog vrlo teške i bitne odluke u životu, ne mora da znači da u tom paklu treba da nastavimo da se pržimo, kako bi našem dragom društvu dale do znanja da nas jede taj besmisleni osećaj krivice. Verovali ili ne, u pitanju je naš život (i naše dece) i zbog toga je vrlo važno
da shvatite da brak koji iza sebe imamo ne predstavlja nikakav žig koji bilo gde nosimo, već fazu koju smo prevazišle i idemo dalje kao potpuno normalna ljudska bića.
Dalje, vama koji svakodnevno upućujete preke, sažaljive poglede, dajete savete poput „da si zdravo“, „takva ti sudbina“, „bolje dobar razvod nego loš brak“, „nikad nije kasno“, „naći ćeš sreću opet“, i još svašta nešto, želim da kažem da se ni najmanje ne smatramo bolesnim ni da nekog žalimo, da smo „sudbinu“ odabrale same, da smo vrlo svesne da je brak bio loš i da smo zato iz njega izašle, da ne smatramo da je uopšte kasno za nas
(većina žena posle razvoda „procveta“ u svakom smislu) i da na tu sreću sigurno nećemo čekati od vas koji nam je „želite“.
Cenjenoj gospodi, koja se uglavnom sastoji od oženjenih muškaraca, onih u dugim vezama, preko dugogodišnjih prijatelja i poznanika, želim da poručim da zaista nismo željne vaših velikodušnih ponuda koje se sastoje od veza u tajnosti, povremenih viđanja, izvođenja na „večere“ van grada i ne znam ti šta još. Koliko god da je mizoginim i šovinističkim mozgovima teško da shvate, mi smo isto osobe koje imaju potrebu za pažnjom, ljubavlju, prijateljstvima i odnosima isto kao i osobe koje se nisu razvodile. Način na koji ćemo u te odnose ulaziti je isključivo stvar našeg izbora, i vaše pravo da nam to određujete ste sebi dali bez ikakvog osnova.
I poslednje, to što se broj razvoda u poslednje vreme drastično uvećao, nije stvar nikakve „mode“, već mogućnosti izbora i stanja svesti žena koja se podigla, koliko god to malograđanskoj koncepciji mozga bilo teško da prihvati.
Dakle, u ime svih „raspuštenica“, kako ste sebi dali za pravo da nas u pejorativu nazovete – prestanite da nam se obraćate kao da smo na bilo koji način oštećene,obeležene ili omalovažene, jer mnogi(e) od vas nisu imali petlju da urade isto što i mi, pa će vam verovatno nos zauvek i ostati zalepljen za izlog pekare.
The post Razvod – ženska perspektiva stava „takva ti sudbina“ appeared first on ForumInfo.rs.
Izvor: Forum Info Prijepolje